Čanković: Da ne budemo mlaki i bljutavi – Na poziv Rusiji da odbrani Srpsku biće odziv

0

Dostojevski kaže „Čovjek i vezanih ruku može da se bori ako želi“.

Jedan od prvih plakata Pokreta imao je poruku „Želimo, vjerujmo, radimo, i uspjećemo“.

Oni koji hoće da zagospodare čovjekom, upravo hoće da ga, različitim načinima, učine mlakim i bljutavim. Takav čovjek strastima je anestezirao dušu. Nametnutim stavovima i mišljenjem koje ne razlikuje dobro od zla, umiruje svoju savjest. Ravnodušni prema suštinskom smislu i otupljeni prema svemu, takvi ljudi nisu problem, ali nisu nikom ni potrebni, ni dobru ni zlu. Čak i oni ljudi koji su na strani zla imaju više smisla i svrhu postojanja od onih koji su mlaki i bljutavi, nikakvi. Skoro da mogu reći da dobro ne postoji bez zla, jer Bog sve okreće na dobro onima koji u njega vjeruju. Zlo čini dobro budnim i aktivnim. Kroz takav odnos dobra i zla, čestitošću i vrlinom, dobro se oplemenjuje. Kada čovjek postiže duševni mir, koji je viši i moćniji od onog koji ima njegov tiranin, kada ne ropće na svoju sudbinu i pred njom ne klone već je živo prihvata, kroz vjeru u Boga, tada će i zlo preokrenuti na dobro. Najdrastičniji primjer je starca Vukašina, koji je svom dželatu, ustaši rekao „Sinko, samo ti radi svoj posao“. Jer nevino stradalima, nebesko carstvo je zagarantovano. Možda će i posljednji pokajnik biti Lukavi. Od mlakih, bljutavih, nikakvih ljudi, ljudi anestezirane duše, možemo samo biti zaraženi tim ništavilom.

Dobri čovječe, probudi se iz anestezije.

Običan čovjek, ako hoće, vjeruje i djela, može pružiti otpor, bez obzira koliko snažna zla sila je u pitanju.

Simpatizer Pokreta, pjesnik Nikola Tomović (negdašnji pastir na Sinjavini), čuvši za mogućnost da NATO u Crnoj Gori, na planini Sinjavini hoće da izgradi NATO vojnu bazu, napisao je pjesmu Sinjavina. To je njegov svojevrsni otpor takvoj ideji.

SINJAVINA

Uputi se stari Uča

nebeska mu svijetli luča

da upozna Sinjavinu

međ gorama zor planinu

od Vratla do Jezer gore

visove joj i ponore

da osjeti njeno biće

kad mrakuje i kad sviće

Sinjavinska bješe vila

u pešter se svoju skrila

ne od groma ili mraza

već od zlobe i omraza

Tad zapjeva stari Uča

nebeska mu svira luča:

Neki danak u danima

istrgnut iz ljeta sušnih

posluži se tvojim snima

i bi izvor nepresušni.

Lasta nasta kada nesta

bos pretrčim trnopolje

probdio sam noći dvjesta

da ugledam vidik voljen

O ti moja Sinjavino

međ gorama div planino

od postanja ukrašena

nebodarnim dukatima

ti si među planinama

ko nevjesta međ svatima

odbacujem svjetsku slavu

za tišinu tvoju plavu

gledah s tvojih Pogledala

kad su Polja progledala

Učo, Učo, stari Učo

ti goriš sa svojom lučom

tvoje slovo snaga čila

krilat konjic u Momčila

Učo, učo, gori dublje

postajemo i mi zublje:

Suncozarna Sinjavina

putniku i nebu svetkovina.

Nikola Tomović

Primjer pjesnika Tomovića nije jedini primjer. Mnogim običnim ljudima zagriju se srca kad vide dobrobit za svoj narod. Evo još jedno razmišljanje.

U nekoliko navrata, prije desetak godina, Pokret je pisao: Ukoliko bude ugrožen teritorijalni itegritet i suverenitet Republike Srpske, naše vlasti treba da pozovu Rusiju, kako bi njene oružane snage odbranile Srpsku. U tom činu poziva nismo tražili nikakvo uporište u međunarodnom pravu, Dejtonskom sporazumu, jer Republika Srpska ima legitimitet za takvo nešto. Dejtonska BiH je državna zajednica koju čine Bošnjačko-hrvatska Federacija i Republika Srpska i u njima se nalazi suverenitet.

Svako očekivanje da se Rusija pozove na Dejtonski sporazum kako bi razmjestila svoje snage i time spriječila eventualne nemire, pobune i druge scenarije rušenja Srpske, a da pri tome nema poziv srpskih vlasti za takvo nešto, znači nerazumijevanje spoljne politike Rusije. Ona se ponaša u duhu pravoslavlja i neće da nameće ni dobro, niti da bude „nezvani gost“. Zato je neosnovana kritika na račun Rusije što ne postupi u tom smislu (dolazak ruskih snaga u RS) bez poziva vlasti. Imamo primjer Sirije, kada je na poziv vlasti Rusija pozitivno odgovorila. Što se tiče takvog poziva Republike Srpske u pravnom smislu on se može zasnivati na legitimitetu i legalitetu. Legitimitet znači pravno na nešto, opravdanje nečega i on proizilazi iz volje naroda, koji je suveren. Legitimnost izvire iz prava na život, tradicije, opšteg dobra, na žalost ili ne, ali i iz sile. Tada legitimitet ne mora uvijek i u potpunosti podudarati se sa pravednošću. Mada je Njegoš kroz riječi turskog vezira rekao „I vuk na ovcu svoje pravo ima…“. Legalnost je saglasnost neke radnje sa ustavom, zakonom, pravnim aktima.

Dakle, Republika Srpska ima legitimno i legalno pravo da u okolnostima ugroženosti pozove bilo koga, koji bi na bazi dogovora i ugovora, mogao zaštititi njeno pravo na život. Vjerujem, da je za takvo nešto najbolje pozvati Rusiju. Ona prije svega ima snagu i želju da pomogne, a nalazi se na putu, Moskva-Treći Rim-Sveta Rusija i koja istinski želi i može da čini dobro drugima i sebi.

I na kraju svaki tekst završavam:

Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.

Banja Luka,

23.07.2018.

Predsjednik Pokreta

POSTAVI ODGOVOR

*