Čanković: Da sam ja Vučić

0

Da sam ja Vučić, odmah bih poludio, jer je toliko teško u ovom vremenu voditi Srbiju.  I zato neka mnogi ne hrle da ga zamijenu, bez velike snage… Svjestan tog stanja, uzeo bih tablete, imao „gurua“ ili duhovnika i brzo bih se „skockao“.  Tada bi mi krenule misli, osjećanja, a možda i sjećanja.

Da bio sam mlad i zanesen pričom svoga šefa o velikoj Srbiji. Bilo je lijepo. Možda je imalo smisla. U svakom slučaju, bilo je takvo vrijeme. Ali čovjek se mijenja, samo magarac nikad ne mijenja mišljenje.

Onda se desila 2000. godina. Možda, sve loše što je zadesilo Srbiju poslije 2000. godine nije stvar stihije i spontanosti, nego je sve detaljno planirano. Pljačka i dezintegracija Srbije, dužničko ropstvo…

Šta, Zapad je unaprijed planirao i da konačnu srpsku predaju Kosova ne potpiše DOS-ovska vlast,  već oni koji su 1999. učestvovali u odbrani države od evroatlantske agresije, da veleizdaju potpišu veliki nacionalisti. Zar su imali obavezujući odnos sa izvršiocima veleizdaje. Možda. Vidjećemo.

U svakom slučaju, srpski narod, ne prvi put u istoriji, zadržao je aždaju koja je na ovaj ili onaj način redom krenula  da potčinjava. To zaustavljanje aždaje od velike je važnosti i za Rusiju i za čovječanstvo. Ali idemo dalje.

Iz beogradsko-prištinskih pozicija koje su suprotstavljene ne može se izaći brzo i po kratkom postupku, osim u slučaju da Beograd pretrpi potpuni poraz, ili ratom.

Da sam ja Vučić ne bih polemisao ni sa samim sobom, a pogotovo ne sa zlonamjernima ili komentarisao one događaje i aktivnosti koji su projektovani od raznih službi u cilju sluđivanja naroda. Između ostalog, izbacivanjem ogromnog broja nepotrebnih informacija, kobajagi brinemo o svemu, a ustvari ne brinemo o suštini, i vješto stvaranje stanja antipažnje. Pokoravamo se nekim lažnim vrijednostima Zapada, pa se za nešto  što je očigledno neprirodno i nastrano, a u takvom stanju, dovodimo se u dilemu je li to normalno ili nije. Ne treba da se bojimo. Pa našim precima život je svakodnevno bio ugrožen. Čovjek sa velikim srcem i vrlinom, pred kojim je veliki poziv, vječitim vrijednostima, zagrijava srca drugima, zarad zajedničkog velikog podviga.

Da sam ja Vučić, organizovao bih referendum sa pitanjem u vezi Kosova (potpisivanje obavezujućeg sporazuma koji podrazumijeva podjelu), na kojem očigledno se ne bi dobila podrška naroda. A onda bi se raspustila skupština i organizovali vanredni parlamentarni izbori na kojima bi Vučić (SNS) dobio apsolutnu pobjedu. To bi bili posljdnji u seriji vanrednih izbora, koju sam najavio prije prvih vanrednih izbora (2012. god).

„Svi koji sebe uzvisuju, poniziće se, a oni koji se smiruju, uzvisiće se“. Njihovu čast, narod će braniti kao svoju. Vučićev najvažniji zadatak je da ne potpiše veleizdaju, a da u isto vrijeme u narednoj deceniji ne uđe u rat. I to je moguće, jer u srpskom narodu uvijek ima sjemena Lazarevog.

Treba biti spreman i na moguću dalju dezintegraciju Srbije (Republika Vojvodina, autonomija tzv. Sandžaka). Jel hoćete dezintegraciju, e, možda najbolji odgovor na to nije za javno iznošenje.

Da sam ja Vučić, znao bih da li sam odabran i da li mogu biti vođa srpskom narodu – Ako ne polažem nadu u sebe i u druge, već u Boga, Spasitelja našeg, i ako vrijedno radim za narod.

I na kraju svaki tekst završavam:

Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.

Dane Čanković

POSTAVI ODGOVOR

*