ČUDESNI ANDREJ RUBLJOV: Ikona nad ikonama!

0

Ovo jedinstveno remek-djelo nije samo izuzetno lijepo, nego u sebi nosi i teološku dubinu i bogatstvo simbola. Na jednom saboru u Rusiji (1551.) ovoj ikoni dat je epitet “ikone nad ikonama”. Pa, da vidimo sva njena značenja…

“Kanon” ikona Svetoga Trojstva prema kojoj se rade sve reprodukcije je remek-djelo Andreja Rubljova (1360-1430). O životu ovoga autora ne znamo mnogo. Zna se da je živio svetim monaškim životom u manastiru Svete Trojice, 70 km sjeveroistočno od Moskve. Andrej Rubljov je bio duhovni sin Sergeja Radonješkog koji je ujedno bio najvažniji reformator monaškog života u Rusiji.

Kompozicija ikone prikazuje scenu iz Biblije, kada su tri anđela posjetili Saru i Avrama (1. knjiga Mojsijeva 18,1-33). Rubljov se koncentrisao na prikazivanje figura tri gosta. Poruka djela je mnogostruka. To je, između ostalog, apel za jedinstvo u vreme sukoba među knezovima. U isto vreme, to je izraz religijskog jedinstva u trojstvu (Otac, Sin, Sveti duh)

Interesantno je ovdje primijetiti kako Avramu dolaze tri čovjeka, a Avram im se obraća u jednini. Njih su trojica, ali ih Avram vidi tako ujedinjene da mu izgledaju kao jedno. I oni sami, iako su trojica govore kao jedan. Oni su hodočasnici u prolazu, a govore s Avramom kao s prijateljem koji treba znati njihove misli i tajne. Avram nije vidio Boga osim kroz likove anđela, ali s njim razgovara.

ANĐELI – GLASNICI

Anđeo znači glasnik. Svaki od njih u svojoj duhovnoj, ali ograničenoj i time maloj naravi nosi veliku poruku iz koje mi ljudi možemo shvatiti: da smo ljubljeni od Boga, da smo središte njegove pažnje, da smo važni u njegovim očima. Preko svojih anđela, Bog nam upućuje svoju riječ i preko njih prima naše odgovore i naše molbe.

Imaju li ovi anđeli lice muškarca ili žene? Božji život je kompletan, nema potrebu za komplementarnošću kao čovjekov život. Život Boga je ljubav puna i savršena, ljubav snažna i krotka, ljubav nježna i blaga. U njemu nema razlike koja treba postojati između muškarca i žene. Bog koji daje život je sve, on je otac i majka zajedno. Zbog toga, onaj koji s njime živi i ko ga neprestano drži pred očima, postaje snažan kao otac i nježan kao majka. Čovjek koji ljubi Boga, od njega dobija puninu života koja ispunjava praznine i nedostatke naravi. Životi svetaca nam to neprestano svjedoče.

GEOMETRIJSKE FORME

Na samom početku prenošenja Božje Riječi na drvo, Rubljov piše likove kruga i trouglova. U samoj ikoni likovi su postavljeni tako da čine kružnicu. Za nju se kaže da je najsavršeniji geometrijski lik. Kružnica nema ni početka ni kraja, zato simbolizuje vječnost i savršenstvo našega Boga. Kružnica dominira čitavom kompozicijom.

Bog je jedan, ali me susreće na tri različita načina. U kružnici se nalaze savršena tri anđeoska lika koji pokazuju savršenu ljubav koja nema početka ni kraja. Recipročna ljubav triju osoba nema formu zatvorenog kruga. Njihova ljubav se otvara među njima oltarom koji ima lik putira. Prema tom putiru su usmjereni pogledi. Prema njemu su usmjerene ruke anđela. Bog kontemplira čovještvo koje je simbolizovano od kvadratnog stola i njegovog podnožja. Bog vidi kako je to naše čovještvo izgubljeno, želi ga spasiti. Vidi koliko je izgladnjelo i želi ga nahraniti, vidi nas napuštene i uzima nas u naručje.

Trougao koji je postavljen na površini stola a vrh dodiruje vrh glave Anđela u sredini, taj jednostavni geometrijski lik nam govori da su troje u jednom i jedno u trojstvu. Ovak krug i trougao se ne vide, upravo kao što se ne vidi ni Bog, koji je sveprisutan, iako ga mi ne vidimo.

Forma četvorougla se dotle vidi dobro jer predstavlja ono što je vidljivo tj. sve stvoreno. Stvorenje je raznoliko i razdijeljeno, tako postoje i različite kvadratne forme. Bijela kvadratna površna koja se ne vidi u potpunosti jer je zaklanjaju koljena anđela, ukazuje da zemlja prima i ugošćuje nevidljivo nebo. Naš se Bog ne srami doći na zemlju, dati se ugostiti kao hodočasnik.

Osmorougaonik označava puninu osmoga dana Gospodnjeg. Što se tada događalo? Kad je bio osmi dan? Nakon sedmog i još uvijek traje. Što se u njemu događa? Istorija spasenja u kojoj mi živimo i učestvujemo.

TRI PUTIRA

Veliki putir koji se može ugledati u uglovima likova anđela predstavlja kako Otac i Duh Sveti daju otjelovljenu Riječ koja stoji u sredini.

Putir koji se tvori od stolnjaka na kojem se nalazi posuda s mesom, a stolnjak dodiruju koljena anđela slika su Euharistije koja je centar gibanja čitave kružnice.

Putir naslikan na podu između postolja, predstavlja prostor gdje se može pristupiti i ući u dijalog ljubavi, prepustiti rukama Duha da nas oblikuju, prebivati u Božjoj blizini. Koljena su nam tada postavljena do prednjeg dijela oltara na kojem se nalazi mali prozor. On podsjeća na to da se u svakom su oltaru polažu relikvije mučenika.

Ali, ako promatramo krila anđela ,onda su i ona postavljenja u formi putira.

SIMBOLI PASTIRSKIH ŠTAPOVA I HALJINA

Iako su sjeli za sto, anđeli ne odlažu svoje hodočasničke štapove. Drže ih u lijevoj ruci, spremni za ustajanje i nastavak puta. Što nam to govori? Bog je uvijek u prolazu. On prolazi. Kada prolazi nije nametljiv, nego mu mi trebamo posvetiti pažnju i gostoprimstvo, inače možemo propustiti prilike njegovog prolaza.

Štapovi na vrhu imaju ornament poput kraljevskog žezla. To nam govori da mi Boga možemo zvati kraljem, ali se iznad svega prema njemu trebamo ophoditi kao prema Kralju. Štapovi su obojani u crveno, nisu zlatni poput kraljevskih koji su često puta simbol nasilne moći. Ovi su crveni, što je boja mudrosti koja ljubi, i to ljubavlju koja je strpljiva. Takvo je kraljevanje Božje.

Svaki je anđeo odjenut u tuniku i plašt. Tunika ukazuje narav. Plašt se za razliku od tunike kod svakog anđela dobro uočava i to odijelo predstavlja i pokazuje ulogu, zadatak, misiju i narav. Svakom anđelu je jedna od ovih haljina plave boje, boje neba. To što sva tri anđela imaju haljinu plave boje govori da je Bog jedan. Tri anđela nam pokazuju jednoga Boga koji nas ljubi s tri različita srca. Tri nam anđela pokazuju ljubav Božju, zajedništvo triju Božanskih osoba.

HRISTOS – PRAVI ČOVJEK

U centru se nalazi anđeo odjeven u odijelo snažnih boja koje privlače pogled. Sav njegov lik nije vidljiv. Niži dio i noge su mu skrivene bijelim stolom koji dijeli i sjedinjuje sve tri osobe. To nas podsjeća da Sina Božjega njegovi savremenici zapravo nisu nikada u potpunosti uspjeli vidjeti – shvatiti. Njegova tunika je široka svečana. Tamno crvene je boje koja podsjeća na prolivenu krv. Zlatni epitrahilon označava Hristovo kraljevsko sveštenstvo. Epitrahilon nam govori da je On primio svu vlast od Oca. On je Božanska osoba i to nam potvrđuje boja plašta.

Ovaj nam anđeo kaže kako je jedna od Božanskih ličnosti – čovjek, i to pravi čovjek od krvi i mesa, čovjek kao mi, koji može umrijeti poput nas. Tamno crvena boja nam govori o smrti čovjeka koji umire za ljubav. Pogledamo li glavu ovog anđela vidimo da je sva naklonjena prema drugome i to nas prosvjetljuje o samoj osobi Oca. Sin voli Oca, to se vidi po njegovoj otvorenoj spremnosti prema Ocu. Sin poklanja potpunu pažnju riječi koju mu Otac upućuje.

OTAC

Anđeo prema kojem Sin gleda s poniznim poštovanjem, s predanjem potpunim i punim ljubavi pomaže nam kontemplirati Oca. Tunika ovog anđela je plava i skoro sakrivena. Boga Oca niko nikada nije vidio. Za uzvrat ima plašt u kojem se prelijevaju različite boje. Plašt sakriva intimnost njegove ličnosti i objavljuje slavu. Plašt predstavlja svo Božje djelo. Predstavlja cjelokupno i veličanstveno stvorenje. “I nebesa slavu Božju objavljuju” Svako Božje djelo pokazuje njegovu prisutnost, njegovu mudrost, njegovu ljubav i njegova nevidljiva savršenstva.

U ovom liku anđela imamo Oca koji zna stvarati, no više od svega on zna podržavati sve stvoreno svojom ljubavlju. U ovom liku možemo vidjeti s kojom pažnjom i poniznošću on vrši ulogu Oca. On je izvor života, njegov prvi pokret je ljubav kojom blagoslivlja zemlju. Njegova se ruka blago uzdiže prema stolu koji predstavlja zemlju i blagoslivlja je. Njegova ruka je usmjerena prema i Sinu, koji je pažljiv i spreman. Sav lik Sina govori – “Evo me dolazim”. Promatrajući ga, kao da se čuje vječni Amin prema Volji Božjoj. I Sin blagoslivlja, on radi ono što vidi da Otac radi, jer “ko vidi Sina vidi i Oca”.

DUH SVETI

Treći anđeo prihvata, priznaje i nastavlja pokrete ljubavi prva dva anđela. Plava tunika se dobro vidi, jer je uloga Duha Svetoga pokazivati i podsticati na vjeru u Boga, poučavati i podsjećati na Riječ (Iv 14,26), a njegov zeleni plašt govori da je Duh Sveti onaj koji daje život. Boja njegovog plašta se širi prema podu. Time se pokazuje da njegova svjetlost i njegova toplina oobavijaju sve, obnavljaju sve na neprestanu slavu Božju. Duh Sveti nas obavija i prožima kada se poput Sina potpuno predamo Ocu, kada poput Oca dajemo svoju ljubav ljudima.

Ako se zatvorimo i žalimo, ako se odbijamo predati, tada se zatamnjuje naš pogled, a u srce se vraća žalost. Ova treća Osoba kako nam pokazuje njen pokret prihvata Volju ljubavi koju Otac upućuje Sinu, a koju Sin čini svojom. Ruka anđela života je položena na sto – oltar i vodi prema blagoslovu dvojice drugih anđela, vodi prema odredištu. Duh Sveti je onaj koji daje ljudima sposobnost primijetiti ljubav kojom su ljubljeni. Njegova svjetlost daje otvoriti ljudima oči da u Bogu vide tatu koji ih ljubi. Njegova snaga ispunja ljudska srca da mogu drugima prenijeti ono što su vidjeli.

OGLEDALO

Iz Svetoga pisma znamo da Sin Božji sjedi s desne Očeve. Kako to da ga Rubljov ovdje postavlja s lijeve? Nije previd ili greška, jer ovdje Rubljov slijedi sv. Pavla koji kaže da mi Božansku stvarnost vidimo kao u ogledalu, a u ogledalu se vidi na obrnut način.

IZVAN KRUGA

Izvan kruga i trougla, ali u savršenoj harmoniji s njima, primjećujemo likove koji imaju ulogu dodati nešto ovoj poruci. Sve stvoreno koje proizlazi iz Božjih ruku pokazuje i trag je koji upućuje na njegovu ljepotu, veličinu i ljubav.

Iza glave Duha Svetoga vidimo nešto nedefinisano. Je li planina, plamen, ili zamah vjetra. Može biti planina, jer u tišini planine Duh govori i djeluje. Može biti i plamen jer je Duh Sveti poput vatre. On je kao plamen koji silazi na glave apostola. On je vatra koja osvjetljava nutrinu onih koji je prime dok ne ugledaju ljubav i njen smjer. On čisti i obnavlja. Može biti i udar vjetra, jer je Duh Sveti poput vjetra, ne može se uhvatiti. Duh je zamah vjetra ljubavi, koji nosi. Ako se ja zaustavim kako bi se divio sebi, izlazim iz dinamizma udara ljubavi. Ovaj vjetar duva prema Sinu, jer je on dostojan pažnje. On je meta našeg razmatranja i kontemplacije. Duh uvijek nosi da gledamo Sina.

Iza Sina se nalazi zeleno drvo, njegova je krošnja pokrenuta Božanskim vjetrom. Avram anđele postavlja pod hrast mambre. Osim što ovaj hrast simbolizuje drvo krsta, ono ovdje postaje drvo života iz Raja, koje proizvodi plodove života, a njegovi listovi su lijek za svaku bolest. Plod toga stabla je Isus Hristos, a listovi su sakramenti. Vjetar Duha svetoga gura krošnju prema kući i tako orijentiše naš pogled prema prebivalištu koje je Otac pripremio. On tu otvara prozore i vrata kako bi nas prihvatio. Ova kuća prima sve ljudske sinove koji su postali Hristova braća i njoj dobijaju ljubav Očevu. Kuća nije samo djelo Božje kao što su to vjetar i stablo, ona se izgrađuje i ljudskim trudom. Tako je Crkva građevina koja je već gotova, ali je još uvijek u dorađivanju i izgradnji. I svako od nas je jedan živi kamen.

POSTOJI LI U OVOM KRUGU VJEČNE LJUBAVI SVETOG TROJSTVA  I NEKO MJESTO ZA NAS?

Kako bismo mi voljeli oslušnuti i iz blizine vidjeti što rade i što govore njih Trojica. Mi se obično volimo neopaženo približiti, onako sa strane, ali je nemoguće ući u intimnost njihovog zajedništva od pozadi, jer nam krila anđela sprečavaju da išta vidimo ili čujemo. Moguće im je pristupiti samo od naprijed. Možemo stati samo ispred njih. Prepušteni proučavanju njihovih pogleda. Samo to mjesto mi dopušta ući u dijalog ljubavi trojice anđela koji govore ljubav i slušaju ljubav, šireći je oko sebe.

Kad kleknemo u sredinu ovog donjeg putira, vidimo da je to mjesto iz kojeg mogu piti Sina Božjega, mogu piti njegovu ljubav sačinjenu od poniznosti i blagoslova. Dok pijem, i ja postajem piće koje se troši poput zrna koje želi donijeti rod. Spuštajući pogled prema koljenima vidimo kako ona dodiruju oltar s prozorčićem kroz koji su prošli svi oni koji su se istrošili i koji su poput Hrista dali svoj život. Prozorčić, kao da nas poziva i podstiče – kad su mogli “ini i ine možeš i ti”…

Danas je ova ikona izložena u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi.

Od godine 1959. postoji muzej Andreja Rubljova u Andronikovom manastiru.

Ruski režiser Andrej Tarkovski je 1966. napravio film „Andrej Rubljov“, djelimično baziran na Andrejevom životu, koji je svojevrsni spomenik ovom umjetniku.

 

sedmica

POSTAVI ODGOVOR

*