Ljubica Gojković: Državni udar u Crnoj Gori je „false flag operation“

0

Svjedoci smo da se ovih dana u Crnoj Gori sprovodi najstrašnija medijska histerija, koja je poprimila nezapamćene razmjere. Mediji u Crnoj Gori potpomognuti raznoraznim centrima moći krupnog kapitala i uz logističku podršku bezbjedonosnih službi NATO država, se surovo obračunavaju sa slobodnomislećim narodom Crne Gore. Meta su kao i uvijek Srbi u Crnoj Gori. Inicijalna kapisla koja je pokrenula lavinu i dugo pripremano iživljavanje nad slobodnim građanima je loše simulirani „državni samoudar“. Zato sada bilteni bezbjedonosnih struktura pumpaju ionako već uzavrelu atmosferu, a sve pod parolama „Odbrana države“ , „Rusija hoće da destabilizuje Montenegro“ i onu uveliko već poznatu „Nato će spasiti Crnu Goru“. Samo nameće se pitanje od koga da je spasi? Jedino možda od njih samih!

O aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori, „državnim samoudarima“ ,rokadama i kombinacijama DPS-a, medijima i očekivanjima od dešavanja u narednom periodu, razgovarali smo sa novinarkom Srpske televizije, urednicom emisije Ogledalo, aktivistom Pokreta Sloboda Narodu i istaknutim i beskompromisnim Anti-Nato borcem Ljubicom Gojković.

Kako komentarišete izbore održane u Crnoj Gori, kao i rezultat opozicije uprkos  uslovima u kojima su se ti izbori održali?

Crna Gora predstavlja zemlju paradoksa po mnogo čemu pa i po tome da je jednogodišnji period koji je prethodio izborima, obilježila neuspješna opoziciona borba na stvaranju uslova za slobodne izbore a koja se finalno završila porazom opozicije na još jednim kradenim izborima. Tek po završetku izbora, lideri opozicije su konstatovali “da se ne mogu priznati izbori u atmosferi državnog udara”. Rezultate izbora priznale su Milove institicije. Tzv. demokratski zapad pružio je podršku u skladu sa svojim interesima u Crnoj Gori, koji se ne poklapaju sa interesom većine građana. Opoziciji je ostalo da istrajava u nepriznavanju rezultata izbora i da ne uđe u institucije koje će se formirati u budućem periodu. Ipak mišljenja sam da će opozicija naposlijetku ući u Parlament jer se ne odbacuju lako privilegije koje iz četvorogodišnjeg mandata proizilaze.

Uz tradicionalan repertoar predizbornih krađa te “državnog udara”, Đukanović je i na ovim izborima zaigrao na staru temu odbrane države od mrskog ruskog i srpskog neprijatelja koji bi da ugroze navodno suverenitet Crne Gore. Nakon ekonomskog uništavanja zemlje, Đukanoviću nije ništa ni preostalo osim da sebe predstavlja eksluzivnim braniteljem crnogorske državnosti što će ovjekovječiti kada Crnu Goru uvede u NATO, mimo volje građana. I to je bio smisao ovih izbora: Da DPS dobije još jedan mandat da ozvaniči okupaciju zemlje i njen sunovrat : Sugurnim korakom. Zato je opozicija  morala bojkotovati ovakve izbore kako ne bi učestvovala u simulaciji i prevari građana. A ako je već izašla na izbore morala je postići jedinstvo. Dok je Đukanović branio državu od njih, oni su potencirali socio-ekonomske teme i praktično eliminisali nacionalne teme iz kampanje kao i anti-nato tematiku. Zato je Demokratski Front utrošio značajna sredstva na pogrešnu tematiku, dok je koalicija Ključ podbacila u značajnoj mjeri zbog čega bi lideri te koalicije morali razmišljati o povlačenju iz politike (a i lideri drugih stranaka koji bi morali podnijeti ostavku).

Po vašem mišljenju koja je pozadina navodnog „državnog samoudara“ i kakav će biti epilog cijele te priče ?

Riječ je o po svemu sudeći false flag operation a koje su Amerikanci izvodili u zemljama u kojima su imali konkretan strateški interes koji se sastojao u elimisanju političke konkurencije, izvođenju obojenih revolucija ili svrgavanju vlasti koja im nije po volji, S tim što je ovdje cilj elimisanje proruskih i anti-nato opozicionih snaga koje nikako ne smiju da dođu na vlast niti da budu u poziciji da ugroze crnogorski put u NATO ili opstanak Mila Đukanovića na vlasti. Zato je kako bi se opozicija diskreditovala u očima domaće i međunarodne javnosti, otkrivena namjera da se uz pomoć radikalno nastrojenih srpskih grupa nasilno zauzme vlast, uhapsi Đukanović i uzrokuje krvoproliće. Zato nije slučajno što ovi “opaki teroristi” koji naizgled nisu sposobni za takve operacije niti imaju takve dosijee, dolaze iz Srbije, što su simpatizeri Ravnogorskog Pokreta i što je njihov vođa učestvovao u anti-nato akcijama. Vrhunsku perverziju u svemu predstavlja direktno optuživanje ruskih formalnih centara moći koji su navodno finansijeri ovog zamišljenog udara na Crnu Goru dok se inspiratorima smatra Demokratski Front. Sve ovo izgleda kao sjajan alibi Đukanoviću da u zemlji zavede antirusku i antisrpsku klimu kao u Ukrajini i ozvaniči politiku otvorene represije nad slobodnim ljudima i protivnicima vlasti. Stvarnost je potpuno drugačija a jedina teroristička grupa koja ugrožava građane Crne Gore je ona koja je na vlasti  u sadejstvu sa “zapadnim partnerima” a koji svakako nemaju dobre planove ni za Crnu Gori ni za region, sudeći po politici koju vode.

2016-10-23

Kako komentarišete izjavu premijera Aleksandra Vučića povodom događaja u Crnoj Gori, kao i njegove navode o tome da ovakav scenario ima „elemente inostranosti“?

Nastup srpskog premijera me nije iznenadio ako uzmemo u obzir, prijateljske i prisne odnose Aleksandra Vučića sa crnogorskim režimom i premijerom Đukanovićem.

Prvi nastup premijera Vučića nagovijestio je da je riječ o montiranoj aferi. On je izjavio da nije upoznat sa takvim informacijama o stvaranju terorističke organizacije na teritoriji Srbije. U drugom nastupu Vučić je potvrdio navode crnogorskog tužilaštva i pomogao Đukanoviću, na sramotu Srbije i srpskog naroda. Njegova verzija se sada bitno razlikuje od verzije Đukanovića što samo svjedoči o jednom: Da politika rukovodi dominantno  ovim procesom. Puno kontradiktornosti i tajnovitosti u izjavama i srpskog i crnogorskog premijera govori ili o neozbiljnosti crnogorskih i srpskih bezbjednosnih službi ili o traljavom opravdanju za montiranu aferu o terorističkom udaru, koja je poslužila konkretnim političkim interesima Đukanovića.

Kako vidimo nakon toga, srpski premijer je prepoznao povećan upliv stranih špijuna i sa istoka i sa zapada koji navodno ugrožavaju suverenitet zemlje. Mislim da nijedna ozbiljna Vlada ne obznanjuje takve informacije na takav način javnosti, te da je Srbija izgubila suverenitet od petog oktobra a posebno dolaskom Vučića na vlast. Takva izjava može da bude uvod u reformu bezbjednosnih struktura što se u Crnoj Gori već dešava kao jedan od osnovnih uslova ulaska Crne Gore u NATO. To podrazumijeva eliminaciju ruskog uticaja u tom sektoru.

vucic_milo-768x432-747x420

Šta mislite o trećoj abdikaciji Mila Đukanovića u korist koordinatora svih službi bezbjednosti Duška Markovića?

Treće povlačenje Đukanovića sa državnih funkcija me ne iznenađuje, jer je on i ranije u više navrata poručivao da bi se rado sklonio sa funkcije premijera kako bi se posvetio biznisu. Znakovito je to što se i 2012. kandidovao na izborima kao i ovaj put kada je DPS trebao svim sredstvima da osvoji izgubljeno povjerenje u osiromašenoj, podijeljenoj i devastiranoj Crnoj Gori. Đukanović očito, nakon svega zla koje je učinio Crnoj Gori i nakon 27. godina neprekidne vlasti predstavlja sui generis. Njegovi glasači i podanici su u tome jedinstven primjer jer poput žrtve koja je navikla na zlostavljanje neprekidno biraju svog mučitelja. Duško Marković je na  čelnim pozicijama obavještajnih službi već duži niz godina godina a taj period obilježila su ubistva policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, novinara Duška Jovanovića, prebijanja i napada na novinare, uspon organizovanog kriminala u zemlji, obračun mafijaših grupa. Njegov dolazak na mjesto premijera ne obećava ništa novo već nastavak pogubne politike DPS-a. Nije isključeno da će Đukanović kao i periodu kada je Igor Lukšić bio premijer, nastojati da kontroliše Vladu sa pozicije predsjednika DPS-a. Crna Gora će nastaviti da rasprodaje zemlju a u interesu Prve familije i njihovih stranih i domaćih partnera. Nastaviće se antisrpska politika i obračun sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom.

Danas smo svjedoci takvog scenarija a ne procesuiranja funkcionera DPS-a za sve ono što su učinili na štetu države Crne Gore i njenih građana, što je preduslov za demokratizaciju zemlje.

25135_1426201134991_8095821_n

Da li je moguće da opozicija sklopi Vladu sa manjinskim partijama, kao i ukoliko DPS ipak formira Vladu kakve su šanse opozicije da donese neophodne promjene u Crnoj Gori?

Takav scenario je slabo moguć, zahvaljujući rukovodstvima manjinskih partija koje na štetu sopstvenog naroda podržavaju Demokratsku partiju socijalista duži niz godina.

Manjinske partije i njihova rukovodstva su do te mjere instrumentalizovana da u Crnoj Gori važe za privezak DPS-a i one koji DPS uvijek bezuslovno podržavaju. Iako se Crna Gora često kiti multikulturalnošću kao svojom osobenošću te međunacionlnim skladom, u stvarnosti manjine su uvijek podržavale vlast a na štetu srpskog naroda u Crnoj Gori u kojima i dalje vide neprijatelje. Zato i oni predstavljaju teg o vratu slobodnog naroda u Crnoj Gori jer se u ovim presudnim trenucima njihova rukovodstva vode sopstvenim interesima a ne interesima nasušne potrebe za demokratizacijom zemlje koja stenje pod okovima dvoipodecenijske vlasti.

Mišljenja sam da će njihovi lideri u pokušaju što boljeg “prodavanja” DPS-u moguće nuditi opoziciji, kako bi kasnije kod vlasti izvojevali što bolje učešće u vlasti i što bolje privilegije.

Ukoliko sumiramo sve ove okolnosti koje nisu baš povoljne, šta mislite kako će se odvijati situacija u Crnoj Gori u narednom periodu, kako će teći proces uvlačenja Crne Gore u Nato i da li Anti Nato borba koja se odvija u ovoj konstelaciji snaga, sa opozicijom koja ne posjeduje poluge moći koje bi znatno mogle uticati na tu odluku, može donijeti neke rezultate?

DPS će sasvim izvjesno formirati Vladu sa manjinama i tako još jednom proglasiti vlast nastalu na kradenim izborima. Prvi zadatak ove Vlade biće uvlačenje Crne Gore u NATO na nedemokratski način u NATO alijansu u Skupštini. To je poseban zločin prema građanima Crne Gore koji prema svakoj nezavisnoj anketi pokazuju neupitno negativno raspoloženje. Sumnjam da će Vlada Duška Markovića, pokazati neophodan demokratski kapacitet pa raspisati referendum na kome bi bi vlast izgubila. Ipak kako sam to i u ranijim odgovorima navela, time se zaista rizikuje stabilnost u zemlji pa se iskreno nadam da će u tom slučaju narod Crne Gore odgovoriti masovnim izlaskom na ulice. U slučaju ulaska u NATO, suštinski pitanje je rata ili mira, pitanje je stavljanja Crne Gore u front protiv Rusije i ugrožavanje suvereniteta i integriteta zemlje a u korist onih koji su ne tako davno bombardovali Crnu Goru.

Pokret Sloboda Narodu čiji rad veoma poštujem i cijenim i u kome učestvujem, istinski je antisistemski i anti-nato pokret, koji je organizovao na desetine protesta  kako bi ukazao na pogubnost takve politike i neophodnost vojne neutralnosti. Postizanje vojne neutralnosti je jedan od najvažnijih preduslova demokratizacije Crne Gore i garant očuvanja dobrih odnosa sa Rusijom i zapadom. Takvi Pokreti i udruženja, nastali samokupljanjem građana i kojim ne rukovodi nijedan strani niti domaći centar moći, biće u budućnosti veoma potrebni Crnoj Gori jer se obično iz njih rađaju iskrene opozicione ideje koje mogu da okupe veliki broj razočaranih građana. Opozicija malo šta može da učini na tom planu u kontrolisanom sistemu, osim ukoliko se ne odluči na drugačije metode djelovanja.

12006267_434922700034119_8489701192955236633_nKakva je medijska slika u Crnoj Gori, da li u Crnoj Gori ima slobodnih medija i kakav je položaj Srpske televizije kao jedine takve u Crnoj Gori ?

Medijska slika u Crnoj Gori savršen je prikaz stanja “kontrolisane demokratije”. Dakako u Crnoj Gori postoje režimska glasila i mediji, postoje i mediji koji opoziciono djeluju ali svi oni nikada neće dovesti u pitanje sistem koji se kontroliše izvana niti evroatlantske integracije, iako je stav građana po tom pitanju sasvim drugačiji. I oni su kontrolisani od strane domaćih i stranih centara moći te u skladu sa tim interesima prilagođavaju svoju uređivačku politiku i utiču na javno mnjenje.

Tak14100310_945001905626511_883747275632455497_n-300x163o smo u vrijeme NATO kampanje u Crnoj Gori bili zasipani sa svih medija, agresivnom NATO kampanjom. Jedini izuzetak kada je riječ o televizijskim medijima bila je Srpska televizija koja je emitovala na desetine reportaža, okruglih stolova i gostovanja sa onim pojedincima koji inače ne bi mogli na drugim medijima, da slobodno govore. Srpska televizija takođe predstavlja trenutno jedini medij koji u svojim sadržajima podsjeća na tradicionalni srpski identitet i diskriminaciju srpskog jezičkog, kulturnog i vjerskog identiteta. Zato je izložena pritiscima od strane vlasti pa je tako u predizbornoj kampanji jedan kablovski operater  uklonio Srpsku televiziju sa liste kanala. To nije naišlo nažalost na reakciju drugih medija. U Crnoj Gori nema slobodnih medija, čast rijetkim izuzecima. Na Srpskoj televiziji oduvijek imam slobodu uređivanja emisija koje vodim kako u smislu izbora gostiju tako i u smislu izbora tema,  što je u ovakvom sistemu privilegija.

Razgovor vodio: Milovan Marković

POSTAVI ODGOVOR

*