Nenad Kecmanović: Neće Bošnjaci autoput Beograd-Sarajevo pa makar ga i Turska gradila

Neki na portalima već komentarišu da Vučić hoće da sagradi deonicu Zelene transferazale islamskog terorizma, koja će bolje povezati Bošnjake, Šiptare i Sandžaklije sa Istanbulom i Bliskim istokom. U RS bi opet radije videli gradnju autoputa koji bi „Koridorom života” bolje povezao Beograd sa Banjalukom, da ne idu 300 km kroz Hrvatsku. Zagreb će, preko Hercegbosanaca, kočiti jače veze Srbije sa Bosnom jer tamo još živi vizija Hrvatske do Drine

1

IAKO je povodom Izetbegovićeve tužbe protiv Srbije za agresiju i genocid rekao da će to negativno uticati na međusobne odnose, premijer Vučić je nastavio da širi ruke u zagrljaj Sarajevu kao da se ništa nije desilo.

Bošnjačka obnova tužbe, lažno podnesena u ime BiH, jeste odbijena u Hagu, ali to podnosioca ne amnestira od zle namjere prema srpskom narodu u Srpskoj i Srbiji. Međutim, najvjerovatniji budući šef države na regionalnom samitu u Sarajevu je nastupio sa novom ponudom bošnjačkom lideru. Radi se o magistralnom putu, ili čak autoputu, između Sarajevo i Beograda. I biće, kladio bih se, ponovo odbijen.

Izetbegović će, naravno, formalno prihvatiti, jer bi bilo iracionalno da odbije kraći i brži put do beogradskog tržišta od dva miliona potrošača. Pogotovo, pred inoevrointegratorima, koji su pomno pratili rad samita. Ali, već vidim da će se koliko sutradan neko od lokalnih eksperata medijski oglasiti da to ide u prilog ekonomski jačoj Srbiji da osvoji sarajevsko tržište i da uguši nejaku bosansku privredu.

Inače uzdrmani Bakir naći će se u makazama između Brisela i Baščaršije.

Sjećam se kada je u najbolja socijalistička vremena na zahtjev BiH ukinuta uskotračna pruga Užice-Sarajevo, kao navodno zastarjela i nerentabilna, iako su stručnjaci to složno osporavali. Tim jefitinim prevozom su srbijanski seljaci svakodnevno snabdijevali sarajevske pijace voćem, povrćem, suvim mesom i mliječnim proizvodima, i prekid ove saobraćajnice trebalo je da zaštiti bosansku poljoprivredu.

Bio je to jedan od ranih simptoma zatvaranja republičkih ekonomija, a u Bosni su nosioci tog trenda bili muslimanski kadrovi. Ali, to neće biti jedini motiv opstrukcije autoputa.

Prvih godina poslije rata, u Banjaluci sam sjedio u društvu pored jednog poslanika SDA iz Sarajeva. Žalio mi se na otpor RS jedinstvenoj BiH. Kažem mu da je to normalno jer su uvijek i svugdje većine bile sklone centralizaciji da bi dominirale, a manjine opet sklone da se zaštite autonomijom.

„Ali, Srbi su većina u BiH!” – veli. „ A kako sad to?” – pitam. A on spremno: „Morate dodati i Srbe u Srbiji!”. Kažem: „Sada je to druga država, Srbija je odavno priznala granice na Drini.” „Eee, moj profesore, te granice su bile čak međunarodno priznate još u martu ’92. pa smo vidjeli koliko to vrijedi. Ako se u BiH ponovo zakuha, eto hina ih jopet ovamo i mi ostasmo u manjini.”

U atmosferi, koja je poslije odbijanja obnove tužbe u Hagu, nacionalno naelektrisanija nego u ono vrijeme, Sarajevo će Vučićev autoput iz Beograda protumačiti kao srpsku podvalu da „genocidni agresori” brže i lakše stignu do Sarajeva i ponove opsadu grada.

Nije li imam Muderis onomad poručio da je „75 odsto Bosne pod hrišćanskom okupacijom”. A poslije najnovije inicijative dobre volje mogao bi da doda da Vučić trasira put za invaziju i na onih preostalih 25 odsto teritorije sa bošnjačkom većinom.

Uostalom, nije li sam B. Izetbegović, kao bošnjački lider u vrhu BiH, prije tri godina izjavio: „Sve zlo nam dolazi iz Beograda”? A Vučić mu sada predlaže da im zlo autoputom dođe 120 km na sat.

Biće s tim autoputem problema i sa drugih strana.

Neki već na portalima komentarišu da Vučić hoće da sagradi dionicu Zelene transferazale islamskog terorizma, koja će bolje povezati Bošnjake, Šiptare i Sandžaklije sa Istanbulom i Bliskim istokom.

U RS bi opet radije vidjeli gradnju autoputa koji bi „Koridorom života” bolje povezao Beograd sa Banjalukom, da ne idu 300 km kroz Hrvatsku.

Zagreb će, preko Hercegbosanaca, kočiti jače veze Srbije sa Bosnom jer tamo još živi vizija Hrvatske do Drine.

A tek kad krenu lokalna bošnjačka preganjanja oko toga kojom bi trasom autoput prolazio kroz Bosnu, jer bilo bi tu državnog otkupa privatnog zemljišta od međunarodnih kreditnih para.

Treba se manuti „ćorava posla”, jer Bakir, evo, vidjeli smo, intimno neće zbližavanje sa „genocidnim agresorima”. A što je najgore, to neće ni bošnjački narod koji je već dvije decenije vaspitavan na „300 hiljada pobijenih muslimana tokom prvog mjeseca rata i 8.500 hiljada žrtava u Srebrenici”. Na tome da su Njegoš i Andrić njihovi neprijatelji, Kusturica – izdajnik, a Dodik hoće da im otme pola Bosne.

Neće oni htjeti autoput, pa makar kreditor i izvođač radova bila „matica” Turska, i ma koliko Merkelova multikulti saradnju podupirala više na Balkanu nego u Njemačkoj.

Čudi kako to neće da shvati i prihvati Vučić, za koga ni opozicija u predizbornoj kampanji neće reći da je glup čovjek.

U Potočarima je kamenovan, a pošto vinovnici koje je kamera portretisala nisu identifikovani ni dvije godine kasnije, očito je da su djelovali pod pokroviteljstvom bošnjačke vlasti.

Na poklon Srebrenici od pet miliona evra, koje je Ćamil rado primio, dobio je preko Majki Srebrenice obavijest da je nepoželjan na komemoraciji jer se žrtvama ne može trgovati.

Na ručak u Kolarcu uzvraćeno mu je obnovom tužbe. Itd., itd.

Jedino objašnjenje je da Vučić, obasipanjem Sarajeva neprestanim izlivima dobre volje, koje tamo sistematski odbijaju, hoće Briselu i Vašingtonu da pokaže da su Srbi, u stvari „dobri momci”, ali ne nalaze odgovarajućeg partnera u okruženju.

Ali, i ako se radi o tome, biće već previše, bar što se nacionalnog ponosa tiče.

SAD i EU su odavno izabrale stranu u regionu (BiH, KiM, BJRM) i očito neće da je mijenjaju.

Stav prema muslimanima promijenili su samo kod svoje kuće.

Nenad KECMANOVIĆ, FAKTI

1 KOMENTAR

  1. Ukinuta pruga Užice Sarajevo 1974,koja je radila do zadnjeg dana punim kapacitetom(prolazio sam pored nje dva puta mesečno 1972,pošto sam radio na izgradnji HE“MRATINJE“),a da potsetimo Ustav Srbije je menjan 1974,Broz?,ga je promenio,kad nikome nije bilo jasno šta mu to treba kad je posao bio ispred politike,a 1972 smenjuje 6000 direktora u privredi Srbije.Onda je sve jasno šta je bilo devedesetih.Tekst napisan kratko jasno,inteligentno,bravo Nenade.A ko neko oće da zna zašto se ratovalo sve ćemu biti jasno posle pročitanog teksta.

POSTAVI ODGOVOR

*