Zašto je Džulijan Asanž najvažniji živi Zemljanin

0

Globalistički mediji će, kad sve bude ispričano, ostati najveći gubitnik američkih izbora 2016. godine. A najveći pobjednik će, bez obzira na to ko bude novi predsjednik Sjedinjenih država, postati Džulijan Asanž i njegova obavještajna operacija Vikiliks, čak i ako ga ta pobjeda košta glave.

Ako Hilari Klinton, sa njenim ideološkim stanovištima, sponzorima i savezima, prihvatimo kao agenta globalističkog marša koji se, kako i sama kaže, kreće ka brisanju lokalnih mehanizama odlučivanja, identiteta i granica i uspostavljanju centralne svjetske vlasti, onda svakoga ko odmaže njenom izboru za predsjednika SAD-a moramo shvatiti kao neprijatelja i prepreku tom globalističkom maršu. Donald Tramp, sa svojim protekcionističkim i izolacionističkim stavovima, najvidljiviji je eksponent bitke koja se vodi u Americi. Međutim, i svakoga ko mu pomaže možemo nazvati agentom antiglobalizma i protivnikom korporativnog fašizma i neoliberalizma.

Samo treba ustanoviti red veličina; čiji je efekat dalekosežniji i žrtva veća, Trampova ili Asanžova?

%d0%b0%d1%81%d0%b0%d0%bd%d0%b62

Asanž protiv medijske hobotnice

Moćna glasila tzv. mejnstrima, u vlasništvu nekih od najbogatijih svjetskih tajkuna, su se listom i otvoreno opredijelila za jednog kandidata, Hilari Klinton, i to ne samo u Americi. U glavnom štabu demokratije je inače praksa da mediji zauzmu stranu i otvoreno podrže jednog kandidata, ali obično ta podrška bude donekle uravnotežena između dva suprotstavljena tabora.

Ove godine to nije slučaj.

Ne postoji nijedno glasilo u vlasništvu pet najmoćnijih medijskih konglomerata u Americi koje nije podržalo Klintonovu, deklarativno ili očigledno. Foks Njuz se giba između neutralnog senzacionalizma i podrške Hilari, ali druga glasila u vlasništvu Ruperta Murdoka, kao Vol Strit Žurnal, nameću očito anti-trampovski ton. Mediji u vlasništvu vodećih tajkuna, Samnera Redstouna (SiBiEs), Brajana Robertsa (EnBiSi), Dizni Korporacije (EjBiSi), Tajm Vornera (SiEnEn), porodice Šlezinger i Meksikanca Karlosa Slima (Njujork Tajms) ili vlasnika Amazona Džefa Bezosa (Vašington Post), od samog početka bukvalno vode rat protiv Donalda Trampa. Njima se mogu pridodati i izrazito ideološki opredijeljene vodeće društvene mreže, Fejsbuk Marka Zakerberga i Tviter Džeka Dorsija i ekipe, kao i svemoćni Gugl na čelu sa Erikom Šmitom.

Desničarska marginalna glasila, poput Infovorsa Aleksa Džounsa ili Brajtbarta, su “malo rukah, malena i snaga“, i po uticaju se ne mogu mjeriti sa medijskim gigantima gore nabrojanim, čak i podržani od strane Dradž Riporta, najuticajnijeg agregatora vijesti u Americi. I ruska mreža Rusija Danas kao da hoda po žici kad su u pitanju američki izbori.

A i ljevičarska margina, poput Majke Džouns, Dejli Kosa ili Slejta, otvoreno je u službi kandidata nadnacionalnih korporativnih interesa.

malkolmiks1

Ako njih zanemarimo, protiv medijske snage bez presedana, kojoj u uvo šapuću globalistički medijski stratezi upregnuti u kola antitrampovske kampanje, u cirkusu informativne razmjene, sukoba i spina, ustao je jedan čovjek, Asanž.

Zahvaljujući Vikiliksu i procurjelim dokumentima koje ekipa na čelu sa Asanžom skoro svakodnevno iznosi u javnost, neke sumnje i slabo dokumentovana saznanja, poput onog da kampanja Hilari Klinton bukvalno diriguje uređivačkom politikom američkih informativnih giganata, više ne spadaju u domen tzv. teorija zavjere, nego su neoborive činjenice. Asanž i njegova služba su ostale maltene jedini globalno relevantni istinoborci u svijetu globalističke kontrole nad saznanjima običnog naroda. U okviru američkih izbora, Vikiliks je praktično jedini medijski igrač globalnog dometa – a unutar Imperije – koji ne samo da ne podržava Hilari Klinton, nego se i bavi istraživačkim novinarstvom koje prodire u dubine tema kojima bi se vodeći mediji trebalo da bave, a namjerno se ne bave.

Autističnost globalističkih medija

Sam uspon Donalda Trampa kao vodećeg kandidata za predsjednika SAD-a se nije desio zato što je Tramp rekao ili predložio nešto novo, nego zato što je dospio na pozornicu sa koje se nisu mogli čuti stavovi i razmišljanja većine naroda. Zahvaljujući Asanžu i hrabrim pojedincima koji mu pomažu, antiglobalistički stavovi koje Tramp iznosi u ime velikog dijela američkog naroda postali su utemeljeni i opravdani dokumentima koji izlaze direktno iz usta nosioca i stratega imperijalističke politike.

Asanž je prokazao i raskrinkao ne samo pristrasnost korporativnih medija, nego i njihovu autističnost i aroganciju.

%d0%b0%d1%81%d0%b0%d0%bd%d0%b63

Iako im malo ko stvarno vjeruje, i iako ih podržavaju samo oni koji navijaju za isti tim kao i oni, korporativni mediji i dalje tvrdoglavo i autistično furaju isti fazon, bez korekcije kursa.

Trampu ogromnu podršku daje onaj dio naroda koji ne samo da više ne vjeruje korporativnim medijima, nego ih i jasno vidi kao takve, kao napadača u ekipi protivnika. Efekat je fascinantan; pola Amerike vjeruje u suprotno od onoga što mu kažu korporacije i njihova glasila, ali medijski stratezi uporno lupaju u iste bubnjeve, dižu decibele halabuke i pristrasnosti, bez osvrta na reakciju javnosti i efekat koji proizvode. Izgubili su fleksibilnost u spinu jer su ubili sami svoj kredibilitet, tako da više nije važno kako spinuješ, jer sve dok si izvor ti, prokazani glasnogovornik globalističke dominacije, ne vjeruje se nijednom tvom spinu.

Evo jednog primjera.

Od početka izborne trke, mejnstrim mediji izlaze sa analizama i razlozima na kojima zasnivaju tvrdnje da je Trampu odzvonilo. Prvo nije imao šansi protiv toliko iskusnih republikanskih vođa. Kako se polje sužavalo, upinjalo se da se pokaže kako ne može tući Rubija i Kruza. Kad je Kruzu stranka namjestila par pobjeda, Kanzas i Vajoming, za mejnstrim medije je to bio jasan znak da je Tramp gotov. Sve dok Džon Kejsik nije odustao, tobože je imao šanse iako je Kejsik dobio samo jednu državu – svoju, Ohajo. Sve vrijeme se proturala priča da će se Tramp povući mnogo prije novembarskih izbora. Sve vrijeme su ankete pokazivale da on, čak i ako prođe unutarstranačke izbore, nema šanse ni protiv Klintonove ni protiv Sandersa. Kad je bilo jasno da je pomeo protivnike, čuli smo kako mu stranka neće dati nominaciju. Kad mu na stranačku konvenciju nisu došli viđeni republikanski prvaci, rečeno je da nema šanse da se nosi sa Klintonovom bez njihove podrške. I za svaki medijski orkestrirani skandal procjenjivano je da će konačno srušiti Trampovu kandidaturu.

I nijedna od ovih procjena uvaženih analitičara, stratega i Vrlo Ozbiljnih Ljudi nije bila tačna.

Niti jedna. Sve su bile “što je babi milo, to joj se i snilo.“ Ništa nije bilo utemeljeno. Sve je bilo čisto navijački.

Da su izašli na kladionicu i stavili neku lovu na ove procjene, sad bi prosili. A sve se činilo da se glasači zbune, da im se ubije vjera, da im se pobjeda Trampa učini nemogućom, te da odustanu od euforije.

I sve su ovo bili ispiti na kojima su američki mejnstrim mediji ne pali, nego poginuli.

Više kao da ne postoji ni privid, ni pretvaranje da korporativni mediji pokušavaju biti objektivni i uticati na čitavo društvo. Ogoljena je dugo zanemarivana činjenica da su korporativni mediji samo sluge svojih gazda i da veze nemaju sa potragom za istinom i činjenicama.

%d0%b0%d1%81%d0%b0%d0%bd%d0%b61

Svjetionik istine u medijskom mraku

E, sad, zamislimo da nije bilo Asanža i Vikiliksa. Šta bi javnost znala? Samo ono što dolazi iz tih navijačkih mejnstrim medija. Vladao bi potpuni medijski mrak.

Asanž je u tom smislu najistureniji neprijatelj globalizma, jer nema državnu strukturu iza sebe, nema euforiju podrške desetina miliona ljudi, ima samo riječ i hrabrost da informacije do kojih dođe baci u lice najmoćnijim strukturama planete. Neko i iza njega mora stajati, ali moć globalističkih struktura se i ogleda upravo u tome što su rijetki oni koji im se otvoreno suprotstavljaju.

Njegov boravak u ambasadi Ekvadora u Londonu je najjasnije opravdan nedavnim otkrićem da se Hilari Klinton poigravala prijedlogom da ga ubiju dronom. Da se krije u nekoj zemlji Trećeg svijeta, to bi se pod nerazjašnjenim okolnostima i desilo.

U ratu između orvelovsko-hakslijevskog nastupajućeg fašizma i žilavog slobodarstva, Asanž i slični njemu su ona zamjatinovska duša čovječanstva, čije buđenje predstavlja direktan udar na samu suštinu matriksa. Ili ona njegoševska “vječna zublja vječne pomrčine“ koja “nit’ dogori niti svjetlost gubi“.

 

, srbist.com

POSTAVI ODGOVOR

*